Osmjeh je najbolji lijek

Osmjeh je uvjek sa nama.

Većina ljudi me zna kao osobu sa osmjehom. Primijetim ponekad da me ljudi gledaju, možda misle šta je sa ovim čovjekom, jer nažalost, živimo u vremenu u kojem je osmjeh nepoželjan.

Nedavno mi je prijateljica predložila da napišem post o tome – i evo ga. ( Nedavno je 2015, igrom slučaja moja stranica je hakovana pa sad opet vraćam stare blogove i dodajem po nešto)

Prijateljica Biljana i ja ne tako davno (2015)

Naučio sam odavno da nema svrhe biti nesrećan. Stalno sam se smijao i kad sam bio dijete, vjerujem da me vodila neka nepoznata sila. Bio sam vizuelan tip i vizualizovao sam različite stvari, uglavnom su to bili ratnici i njihovi ratni pohodi. Čitao sam mnogo, a kroz većinu ratnih priča se provlačila neka tuga. Ja bih tu tugu u mojoj glavi pretvarao u neku vrstu radosti, mijenjao bih ishod i od tužne bih napravio radosnu priču.

Često sam posmatrao i moju mamu, ona je stalno imala osmjeh na licu. Možda sam ja danas zbog nje ovakav, možda je ona uticala na mene. Smijem se često nečemu, najčešće ničem važnom.

Kad sam bio mlađi, jedan moj drug me zvao “maneken”. U početku sam se ljutio, ali nisam stvarno bio ljut na njega, ipak je on bio moj drug. Jednom me je pitao „da li si ikad vidio namrgođenog manekena?  Nisi, jer oni nauče da imaju osmjeh stalno, jer nikad ne znaju kad će ih neko fotografisati. A najbolje izgedaju kad se smiju. I ti si takav i možda si trebao biti maneken“.

To su bile rane 90-te godine, moj drug nije više sa nama. Neka ti je laka zemlja, druže. Vidimo se u sljedećem životu. (Big Bash RIP)

U narodu se kaže “ko se smije, zlo ne misli“.

Vjerujem da, da bismo stvarno razumjeli život, moramo prvo okusiti  bol u srcu, tek onda možemo da razumijemo sreću. To je moje mišljenje, nemojte to uzeti kao Sveto pismo, to je samo ono u šta ja vjerujem.

Odrastao sam u velikoj porodici, sedmi sam sin, tri sestre. Kad pomislim na to vrijeme, vjerujem da smo imali srećan život. Nismo imali puno, ali smo imali dovoljno – više od mnogih, a opet manje od nekih. Imali smo svakog dana hranu na stolu, odjeću na sebi, krov nad glavom. Nismo imali iPhone i iPad, Playstation i slične stvari. Imali smo TV sa dva kanala.

Sjećam se zima sa puno snijega, napadao bi dva metra i više. Moj brat Daci i ja smo čistili oko naše kuće i oko svih kuća u komšiluku i radili bismo to sa osmjehom i, naravno, besplatno.

Kasnije sam saznao da su to prije nas radila i moja starija braća, to je bila tradicija. Možda će se mladi sada čuditi tome, ali novac zaista nije bio prvi na listi naših prioriteta. Nismo ga imali, nije nam ni trebao, mi smo od starog kova, vjerujemo da je najvažnije pomoći komšijama, najviše starijima, ženama i djeci. U mom selu je bilo više starih i žena nego nas mladih momčića, pa kad bi došla zima, mi smo bila radna snaga zadužena za čišćenje snijega. I sve bismo to radili sa osmjehom na licu i pjesmom u glavi.

Ovako je to nekad izgledalo od prilike 1.5 m u pozadini naša kuća.

Bilo je to srećno vrijeme i često razmišljam o tome.

Brzo je i moj brat otišao za Ameriku, a ja sam ostao sa ocem i majkom, i svi ti poslovi su pali na mene. Radio sam to srećan i nisam radio samo zimske, nego i ljetnje poslove, radio sam sve – orao, kopao, spremao drva, bio čoban… Uz sve to sam nalazio i vrijeme da šetam i istražujem  planine i pećine u okolini.

Danas gledam ljude i žao mi je što današnja djeca imaju sve, a ne poštuju ništa. Ljudi nemaju osmjeh u licu. Lepo je bilo nekad kad smo se družili, pričali… Sad se sretnemo da bismo gledali u svoje telefone, komuniciramo bez emocija, slovima umjesto osmjeha, da se izrazimo koristimo ikonice. Tako rijetko se smijemo, malo razgovaramo, a još se manje dodirujemo…

Mikelandjelova čuvena slika ( fine art america)

Da se vratimo osmjehu i sreći. Pitam se često šta je to što me čini tužnim, zašto sam zabrinut za ljude oko mene, šta mogu da uradim da to promjenim… Kako bi što bih stalno bio namrgođen i ljut pomoglo meni ili bilo kome? Sigurno nikako. Davno sam naučio, a tako i Budizam uči, da bi svi trebalo da svakodnevno darujemo, ne samo onima koje poznajemo, već svima. Većina ne razumije taj kocept i dar podrazumijeva kao nešto materijalno.

A dar može biti osmjeh, lijepa riječ… ( Namjerno sam izdvojio ove reči, razmislite malo.) Osmjeh je dar i zato ga darujte osobama koje su vam drage i onima koje ne poznajete. Ne košta vas ništa, a možete promijeniti nečiji život.

Evo nekoliko navoda sa “The Alternative Daily”

Osmjeh je idealan stimulans

Kada smijući se pokazujemo naše bijele zube, u mozgu se dešava neka aktivnost, i ako se smiješ kad si ljut, mozak je nemoćan i mora da šalje signale koji ti čine suprotno od toga kako se osjećaš, pa ako se osjećaš loše, osmjehom ćeš nagovoriti mozak da radi suprotno.

Osmjeh nas čini srećnijim

Kad se smijemo, i drugi se smiju sa nama, smijanje je kao zaraza. Zato učinite nekog srećnim… Smijte se.

Osmjeh vas čini ljepšim

Kad se fotografišemo, nasmijani smo, jer vjerujemo da smo tako ljepši. Prema Američoj akademiji kozmetičke stomatologije, 96 odsto odraslih Amerikanaca vjeruje da ih osmjeh čini privlačnijim suprotnom polu.

Pa, ako tražite osobu za izlazak, trudite se da imate osmjeh – neko će vas sigurno primijetiti.

Osmjeh umanjuje stres

Osmjeh pomaže kad se osjeća tjeskobno, ne zaboravite da se mozak, kad se smijete, aktivira i šalje srećne signale. To umiruje vaše disanje rad srca.

Osmjeh može prouzrokovati smijeh

Smijeh je na mnogo načina dobar za zdravlje – smijući se zapravo radite mali trening stomačnih mišića, hranite mozak kiseonikom, a smijeh potencijalno smanjuje i krvni pritisak. Smijući se, poboljšaćete kvalitet sna i smanjiti nivo šećera u krvi.

Osmjeh aktivira aktivnost mozga otpuštanjem endorfina i te prirodne hemikalije pomažu da se osjećamo pozitivniije. Zato su osmjeh u smijanje pobjednička aktivnost!

Osmjeh vam daje samopouzdanje

Kad idete na razgovor za posao, morate izgledati dobro – oblačite najbolju odjeću, ali sjetite se stihova – “bez osmijeha, niste kompletni”.

Osobe sa osmjehom ulivaju samopouzdanje i imaju veće šanse za posao.

Osmjeh čini da izgledate mlađe

Kada smo namrgođeni, koristimo više mišića, i to je činjenica. Ali, namrgođenost nam stvara bore i čini nas starijima. Osmjeh, s druge strane, podiže usne i čini da izgledamo mlađe. A ko to ne bi želio? Znači, možemo izgledati mlađe i bez plastičnih operacija. (preuzeto iz: The Alternative Daily)

Kad vidite nekoga kome treba osmijeh, nasmijte se, besplatno je…

Dodao bih i ovaj dio koji nije bio kad sam prvi put pisao ovaj blog a u međuvremenu sam ponešto i naučio tokom studiranja pa će ubuduće biti malo više nauke u mojim pisanjima: Kada se smiješite, vaš mozak oslobađa male molekule zvane neuropeptidi koji pomažu u borbi protiv stresa. Tada u igru ​​dolaze i drugi neurotransmiteri poput dopamina, serotonina i endorfina. Endorfini djeluju kao blagi lijek protiv bolova, dok je serotonin antidepresiv.

Dakle, kao što se navodi u tekstu, osmjeh je dobar za vas i one oko vas. Zato, smijte se, živite i budite srećni. Život je kratak! Na kraju, ne nosimo ništa sa sobom, osim naših uspomena, pa hajde da onda one budu dobre.

Znam da će me, kad dođe moje vrijeme, ljudi pamtiti kao nasmijanu osobu, ako ništa drugo. Razmislite malo po čemu će vas pamtiti? Da li će vas se drugi sjećati kao nekoga ko je stalno bio nasmijan, nekoga ko je svakoga dočekao i ispratio sa osmjehom ili kao osobu koju su svi izbjegavali?

Biljana, hvala na lijepim riječima, ovaj blog je posvećen tebi. Neka te osmjeh stalno prati, a vama dragi moji čitaoci šaljem jedan veliki osmjeh, sa nadom da ćete mi uzvatiti.

Time je moj blog post za sada završen. Ali ćete opet od mene čuti o osmjehu, grljenju i djelenju pozitivne energije.

Published

3 comments

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *