Ispusni Ventil Blog

Dragi čitaoci,

Razgovarah sa mojom dragom prijateljicom Damirom. Odlučismo da napišemo po jedan blog, svako svoju stranicu, ali i da motivišemo jedno drugo da malo češće pišemo. Ja ću pisati o „ispusnom ventilu“ kao mehanizmu za upravljanje stresom ((„the coping mechanism“ na engleskom – ako neko zna adekvatniji termin, molim da mi javi).(“strategije prevladavanja (stresa)” hvala profesore S. Rapishti)) Poslednja dva dana sam imao priliku da sa dvije osobe popričam o ovome. Mislim da ova tema nije dovoljno dostupna i malo se o njoj priča. Ovo je prvi blog u kojem ću pisati kao psiholog, u nadi da je ovo samo jedan od mnogih koje ću napisati, pa mi nećete zamjeriti greške koje mogu napraviti u početku. Stil pisanja neću mjenjati, nego ću pisati onako kako ste navikli, sa puno osmijeha, šala, ali i sa dobro potkrijepljenim informacijama.

Ovako. Prije neki dan odem do banke da nešto završim sa svojim bankarem kojeg dosta dobro znam. Tokom konverzacije sa njim, primijetim da nešto nije u redu kod njega. Po prirodi sam intuitivan i mogu te stvari osjetiti. Sada uz stručna znanja koja sam pokupio najviše od profesora Žarka Trebješanina (Redovni profesor i psihologi) i po njegovoj preporuci, čitanjem Paul Ekman-a, ne-verbalni signali (govor tijela, intonacija, mikro ekspresije itd.) koje sam primijetio kod svog bankara su me naveli da ga direktno upitam ima li neku vrstu „ispusnog ventila“ (definicija ispusnog ventila slijedi niže u tekstu). On je odgovorio da nema. Pitao sam ga da li odvaja neko vrijeme za sebe, za čitanje, pisanje, trčanje, treniranje i slično. Ne, rekao je. Ovoj našoj komunikaciji prisustvovala je i jedna njegova koleginca, pa se pridružila još jedna. Svi su slične navike imali, odnosno malo vremena su sebi posvećivali. Tu sam odmah reagovao i ponudio rješenje u formi pitanja: Da li ste ikada pucali? Da li bi vam bilo interesantno da jedan dan dodjete do streljane i da to probate? Na to su svi zajedno u glas rekli: „Wow, dobra ideja.“ I tako se dogovorismo da dodju.

Možda vam ovo zvuči banalno… ali, da li ste vi ikada pucali iz vazdušnog oružja? Pa evo da vam ja kažem po nešto o tome. Profesionalno se bavim streljaštvom već dugi niz godina. Onog trenutka kada udjem u streljanu, sve probleme ostavim za sobom. U streljani postojim samo JA, vatrena linija, pištolj, metak, meta, nišan, oroz… i sve drugo stane za tih nekoliko desetina minuta… a kada metak proleti kroz cijev pištolja, sa njim lete i naši problemi, tjeskobe… iz nas odlazi loša energija. A nismo svjesni koliko pozitivne energije crpimo na takvim mjestima gdje su svi kao jedna familija, zajedno se smiju, pričaju, uče jedni od drugih. Ponekad se i promaši meta, ali „promašaja“ tu zapravo ne može biti, dok god smo tu zajedno, dok se družimo, radimo na našem team building-u (izgradnji tima). Kad ste vi poslednji put nešto slično uradili? Kad ste sa vašim „timom“ izašli nedje da se družite, da ponešto saznate o svojim kolegama? Da li ste ikad pitali vaše kolege kako su? Ako niste počnite, već danas. Nadjite sebi neku vrstu ispusnog ventila, pa bio on čitanje, pisanje, trčanje, skijanje, plesanje, joga, igranje igrica, ili možda pucanje, stoni tenis i sl. (Jedan podatak: u svim Domovima za stare u Sjedinjenim državama su postavljeni stolovi za stoni tenis. Pročitajte šta je ovo istraživanje pokazalo https://www.researchgate.net/publication/363572493_Benefits_of_Table_Tennis_for_Brain_Health_Maintenance_and_Prevention_of_Dementia) 

Živimo u vremenu gdje smo neprestano bombardovani informacijama i dezinformacijama. U takvom informacionom haosu, počevši od sopstvene samo-analize, mogu vam reći da nije lako snaći se. I ja imam napade koje bi Jung nazvao „sjenkom“. (Definicija: sjenka, u kontekstu Carl Gustav Jung-ovog psihološkog modela, predstavlja aspekt ličnosti koji pojedinac ne prepoznaje u sebi. U Jungovoj teoriji, sjenka je često neželjeni ili potisnuti dio ličnosti, koji sadrži instinkte, impulse i nedozvoljene misli koje sam pojedinac obično smatra neprihvatljivim ili nepoželjnim. Prema Jungu, suočavanje sa sjenkom nije lagan zadatak jer zahtijeva suočavanje sa tamnim i nepriznatim djelovima sebe. Međutim, kroz taj proces, pojedinac može postići veći stepen samospoznaje i unutrašnje harmonije.) „Sjenka“  samo čeka da preuzme komandu našeg tjela i pokrene kabadahiju u nama ( vjerujem da ste upoznati sa ovim terminom), a onda se čudimo šta bi? Pa eto šta bi – svi mi u sebi nosimo neke arhitipove, a sjenka je samo jedan od njih. Pogledajte sliku koja sljedi, to je najbolja depikcija sjenke. Nemojte se uplašiti. To je samo prikaz, ali vjerujte mi da smo ponekad svi imali priliku da se upoznamo sa tom stranom nas samih koju i od samih sebe krijemo. A znamo da je tu, da postoji. Jednom sam „sjenku“ objasnio ovako: ono što je u nama i samo čeka da ispliva, da preuzme kontrolu. Mi znamo da je tu, ali se pravimo kao da ne znamo, i ne želimo sebi priznati da to znamo.

Da se vratim mehanizmu upravljanja stresom, šta je on uopšte i čemu služi. Mehanizmi upravljanja stresom su strategije koje pojedinci koriste kako bi se nosili s teškim emocijama, stresom ili traumatičnim događajima. Ovi mehanizmi mogu biti svjesni ili nesvjesni i variraju u svojoj efikasnosti. Oni pomažu u upravljanju ili prilagođavanju emocionalnim i mentalnim izazovima, te mogu biti zdravi ili nezdravi.

Zdravi mehanizmi upravljanja stresom

1. Problem-orijentisanost: fokusiranje na rješavanje problema koji uzrokuje stres.

2. Emocionalna samoregulacija: učenje o upravljanju i izražavanju emocije na zdrav način.

3. Traženje socijalne podrške: dijeljenje briga s prijateljima, porodicom ili profesionalcima.

4. Relaksacija i meditacija: korištenje tehnika poput dubokog disanja, meditacije ili joge za smanjenje stresa.

5. Fizička aktivnost: redovno vježbanje za poboljšanje raspoloženja i smanjenje tjeskobe.

 Nezdravi mehanizmi upravljanja stresom

1. Izbjegavanje i negacija: ignorisanje problema ili pretvaranje da izazivač stresa ne postoji.

2. Upotreba supstanci: korištenje alkohola, droga ili lijekova kao bijeg od stresa.

3. Prejedanje ili nedovoljna prehrana: pribjegavanje hrani kao načinu za kontrolu emocija.

4. Agresija i izbacivanje bijesa: iskaljivanje frustracija na drugima.

5. Kompulzivno ponašanje: kao pretjerano kupovanje ili kockanje npr.

Važnost mehanizma za upravljanje stresom

Mehanizmi za upravljanje stresom su ključni za mentalno zdravlje i dobrobit ljudi. Zdravi mehanizmi za upravljanje stresom pomažu u smanjenju stresa i snaženju psihološke otpornosti, dok nezdravi mehanizmi mogu pogoršati problem i voditi ka dugoročnim negativnim posljedicama. Razumijevanje i razvijanje efikasnih strategija upravljanja stresom je važan dio samopomoći i psihološkog savjetovanja.

Napomena: Ispusni ventil u psihologiji se odnosi na koncept koji omogućava pojedincima da oslobode ili izraze potisnute ili skrivene emocije, misli ili želje na način koji je socijalno prihvatljiv ili manje štetan. Ova ideja proizilazi iz teorija psihoanalize, koje su naglašavale važnost pronalaženja načina za oslobađanje potisnutih osjećanja kako bi se izbjegao psihološki stres i poremećaji.

Evo nekoliko ključnih aspekata koncepta ispusnog ventila:

Emocionalno oslobođenje: ispusni ventil omogućava ljudima da izraze svoje potisnute ili neprihvatljive emocije na način koji ne uzrokuje štetu njima samima ili drugima.

Psihoanalitička teorija: Sigmund Freud, osnivač psihoanalize, smatrao je da neizražene emocije i želje mogu dovesti do psiholoških problema. Ispusni ventil je način za smanjenje unutrašnjeg pritiska koji ove potisnute emocije stvaraju.

Socijalno prihvatljivi izrazi: aktivnosti kao što su sport, umjetnost, pisanje ili gluma mogu poslužiti kao ispusni ventili, omogućavajući ljudima da izraze svoja osjećanja na konstruktivan i društveno prihvatljiv način.

Prevencija negativnih izraza: bez ispusnog ventila, potisnute emocije mogu eskalirati i manifestovati se u obliku agresije, anksioznosti ili drugih psiholoških problema.

Lični razvoj i samospoznaja: ispusni ventil ne samo da pomaže u smanjenju stresa, već može promovisati lični razvoj i veću samospoznaju kroz proces izražavanja i refleksije.

Važno je napomenuti da se koncepti i tehnike u modernoj psihologiji razlikuju od onih u tradicionalnoj psihoanalizi, ali ideja o važnosti emocionalnog izražavanja i pronalaska zdravih načina za suočavanje s emocijama ostaje važna.

Postoje mnoge različite konceptualizacije strategija suočavanja, ali pet opštih vrsta strategija suočavanja su slijedeće: 1. Suočavanje usmjereno na problem, 2. Suočavanje usmjereno na emocije, 3. Socijalna podrška, 4. Vjersko suočavanje i 5. Stvaranje značenja.

Mehanizmi upravljanja stresom su koncepti koji se najčešće povezuju s područjem kliničke i zdravstvene psihologije, ali se takođe istražuju i u drugim granama psihologije, kao što su: klinička, razvojna, socijalna, organizaciona psihologija itd. Svakodnevno preporučujem mojim prijateljima, klijentima i porodici da nadju neku vrstu ispusnog ventila i da sami sebi olakšaju živote, figurativno rečeno. Kao što balon napunjen vazduhom bez mogućnosti ispuštanja na kraju pukne pod pritiskom, tako i crijevo bez ispusnog ventila ne može izdržati stalno nakupljanje sadržaja i pritiska, što neizbježno vodi do njegovog pucanja.

Tako da ako vremenom ne nadjemo način da taj pritisak ispustimo, doći će do pucanja, ali u našem slučaju ne crijeva ili balona, nego nas samih. A to pucanje može biti bilo gdje u našem tijelu, a najčešće će biti u našoj glavi. Svakodnevno čujemo i pitamo se šta dovodi do toga da mladi ljudi sve češće imaju moždani udar, srčani ili neki drugi udar. Citiram jednu svoju  profesoricu: „Netretiran stres postaje patologija“ (Doc dr Nevenka Pavličić). – a patologija nas može ubiti, zato dragi moji čitaoci, nadjite sebi neku vrstu ispusnog ventila, popričajte sa nekim o vašim problemima. Poslušajte druge, jer uglavnom ne znamo šta se dešava u životima drigih. A ja bih vas savjetovao da se malo više grlite, da malo više pričate lice u lice, da pažljivije poslušate jedni druge. Život je kratak i teče velikom brzinom, a sjutra ćemo svi biti bolje ako smo tu jedni za druge. Sa više empatije i aktivnog doprinosa dobrobiti za naše društvo. Kad dodje vrijeme i za „onaj drugi svijet“, i kada se odvije pred nama onaj jedno-sekundni film našeg života gdje se rekapitulira sve što smo uradili iz obje prospektive ( nas samih i onih nama bliskim) tada je već kasno.

Zato dragi moji čitaoci, počnite već danas: nadjite neki hobi, popričajte sa nekim, svratite do streljane ili javite se da odigramo koju partiju stonog tenisa. Ja sam ZA, a vi dragi moji? Da li ćemo se družit i smijati onom što smo nekad bili, zatvoreni između zidova koje smo sami izgradili, nervozni, agresivni i bezvoljni? Ja biram da radim na sebi. Evo pišem  – i to može biti ispusni ventil. Oko Nove godine svi mi pravimo neke planove, donosimo neke „deklaracije“: šta ćemo u nama popraviti ove godine – hajde da radimo u tome, pa ćemo sledeće godine sumirati naša iskustva. Evo ideje o još jednom blogu.

A sad vam želim srećnu Novu godinu 2024, da ste mi živi, zdravi i veseli svaki dan.