Na početku želim da se izvinim čitaocima što nisam bio previše aktivan u proteklih nekoliko mjeseci, evidentno da je sa ovom situacijom oko korone sve stalo, pa tako i moja interpretativna sposobnost pisanja, dok pišem ove redove nadam se da ste mi svi dobro, kao i vaše porodice i prijatelji, za one naše drage i preminule drugove, vidimo se u Valhali.
Oko 16. marta 2020. godine fakultet na kojem studiram prekinuo je nastavu i ubrzo nakon toga sve je stalo, naša država je uradila pravu stvar i u toku tri mjeseca broj zaraženih pao je na nulu. Ovaj blog nije o tome ko je u pravu, a ko ne, radi se o ljudima i bezdušnim* (mogao bih smisliti bolje ime za taj dio ljudske rase, ali biram ovo).
Nadam se da ćemo iz ovoga izaći s nekim lekcijama: kako stvari treba da se rade tokom pandemije, kako treba da radimo zajedno i ko je tu za nas i ko nas samo koristi kao sredstvo zarade.
Na kraju je izolacija ukinuta, a pogodite šta se događa i koliko samo raste broj zaraženih, neću sjedjeti ovdje i kriviti ovog ili onog, ko god je uradio šta je uradio, nije vodio računa da šteti sebi, svojim porodicama i voljenim osobama, znam da neki čak racionalizuju ovako ili onako, ako možeš da živiš sa sobom nakon što si uradio nešto toliko loše protiv svog bližnjeg (kako ja kažem – častio si svoje voljene koronom) – ko sam ja da ti sudim?
Osobama sa invaliditetom stalno trebaju neka medicinska sredstva, neka se nažalost ne mogu naći u Crnoj Gori, pa ih naručujemo iz inostranstva, kakve sam ja sreće, jedan paket tih zaliha stigao je u Frankfurt 15. marta – tačno jedan dan prije nego što se sve zatvorilo, i pogodite šta se desilo? Da, zaglavio sam bez njih, na kraju je paket sa zalihama stigao 27. juna. Vjerovatno se pitate šta sam uradio? Da vam iskreno kažem, to je bio tek početak mojih problema, oni su samo rasli i rasli kako je zemlja išla prema potpunom zatvaranju, neki će reći ili će se pitati – šta je sa NVO (nevladinim organizacijama) ili Crvenim krstom itd…
Nevladine organizacije nisu tu za to, kada bi trebalo da realizuju neki projekat, sigurno bi zvali, ali da provjere da nama za koje dobijaju projekte treba nešto, to nije njihova svrha i, ukratko, za sve vrijeme pandemije niko se nije sjetio nas OSI, osim jedna američka crkva koja me je privatno kontaktirala i pitala da li mi nešto treba. Da budem iskren, znate ko je najviše pomogao nama? Mi sami. Mi osobe sa invaliditetom javljali smo se jedni drugima i pomagali onoliko koliko smo mogli, u potpunosti zaboravljeni i od države, jednom su nam dali 50 eura, tokom cjele pandemije, i naravno ona tri litra ulja koje smo svi odbili.
Pođimo sada naprijed do januara 2022, šta se promijenilo? Jesu li stvari postale bolje ili gore? Zapitajte sebe to, ja ću pokušati da vam bar malo približim situaciju najbolje što znam. Prvo da pogledamo neke statističke podatke (da, znam šta je to, hvala profesorima i asistentima statistike u UDG ) – od januara 2022. godine ima 5.510.174 umrlih globalno, ako vas to ne plaši, ne znam šta će, pa da vidimo kako je bilo u našoj zemlji.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u zadnjoj sedmici decembra, tačnije sedmici od 27. decembra 2021, bilo je 9.108 potvrđenih slučajeva (a vjerujte mi da ih je bilo još najmanje 5.000 neregistrovanih), a to je povećanje od 353%, pa da vidimo šta se desilo sljedeće nedjelje, nedelja 3. januar 2022. bilo je 15.955 potvrđenih slučajeva, to je skok od 75% ili još 6.847 potvrđenih slučajeva, a nepotvrđenih je bilo još toliko, siguran sam da je malo ko gledao ove brojke u smislu nedjeljnog zbira, onako kad se kaže 200 slučaja dnevno – nekako manje zvuči, a to što će na nedjeljnom nivou biti 1.400, za našu malu državu je stvarno strašno. Da sami to vidite evo i brojke koje sami možete naći, za nedjelju 27. decembra 2021. umrlo je 25 ljudi, a prema podacima za nedjelju 3. januara – 22. Za dvije nedjelje, to znači 47 ljudi je izgubilo živote.
Sve ove informacije su iz SZO (link je dat tako da možete sami provjeriti) što bi bilo dovoljno statistike za ovaj blog (moji profesori će biti ponosni na mene).
Hajde da sad popričamo o onome što sam ja lično doživio. Imao sam nesreću ili sreću da sam bio pozitivan na kovid-19 krajem avgusta. Većina vas koji me znate, znate da sam čvrst kao kamen, ali reći ću vam ovo: “Ne želim to nikome da se desi, iskreno, bukvalno sam bio u krevetu, u agoniji”.
Imam rođaka koji je mlad i zdrav i mogao bi da podnese baš sve, bio je kovid pozitivan četiri puta. Da, četiri puta, i svaki put je bilo opasno po život. Nedavno je član moje porodice sa dijagnozom korone proveo dvije sedmice u bolnici, a onda je bio još nekoliko sedmica loše. I ovo je samo nekoliko od desetina, ako ne i stotina slučajeva u kojima sam bio direktno uključen – možda ne fizički, ali svakako upoznat sa njima.
Pa da vidimo šta ja mislim, prvo, nije važno postoji li virus ili ne, važno je da budete oprezni, bez obzira na slučaj, drugo, ako mislite da vakcina ne djeluje – to je vaš lični izbor (ja sam ih dobio sve tri).
Moram da kažem da su neki od vas antivakseri kako se sada zovu, zaboravili – svi smo morali da se vakcinišemo da bismo krenuli u školu, pa ne vidim šta je sad frka i ako mislite da nas čipuju iz nekog razloga, zaista!!!
Uređaj preko kojeg ovo čitate je čipovan, kompjuter, mobilni telefon… Hrana koju jedemo može biti čipovana, vazduh koji udišemo… Ako nastavim sa ovim, trebaće mi nedjelju dana da završim.
Treće, ako pretpostavimo da se svi volimo i dobri smo ljudi, onda bismo trebali biti svjesni da naš sistem vjerovanja ne bi trebalo da utiče na ostatak svijeta.
Htio bih da završim sa ovim – molim vas budite oprezni, ako ne zbog sebe, onda zbog svojih najmilijih, starijih, ugroženih grupa (gdje i ja spadam) – nosite masku, perite ruke, ako kašljete ili imate temperaturu, stojite daleko od ljudi. Ako svi poštujemo mjere, napravićemo bolji svijet sa manje patnje, nije važno koja bolest je u pitanju, ova jednostavna stvar sprečava prenos čak i običnog gripa.
Jeste li se ikada zapitali zašto je zovu obična gripa? Da li će budućnost biti obična kovid ili drugo ne znam, znam ovo – od marta 2020. do avgusta 2021. nijednom nisam imao grip ili neku prateću bolest. Jedino što sam promijenio je da sam nosio masku i prao ruke češće. Razmišljajte o tome malo.
Šaljem vam svima virtuelni zagrljaj, pazite se. Smijte se više i češće. Zdravlje vam od toga zavisi, a ako ne znate zašto – pročitaje moj blog o osmjehu. I naravno – volite se malo više.