Putovati kroz Crnu Goru u kolicima

Putujem  mnogo,  čak i to što sam u kolicima me mnogo ne sprečava u tome. Kako pišem blog, mislio sam da napišem jedan o putovanju osoba sa invaliditetom. Počeću sa mjestom gdje živim, u nadi da ću kasnije pisati o drugim lokacijama. Nadam se da će jednog dana to biti od koristi nekome poput mene, ili da će biti jednostavno zabavno za čitanje.

Kao što znate (ili ne), korisnik sam invalidskih kolica, visoki paraplegičar, i jednostavno mi treba puno toga da bih putovao i živio. Neću vas zamarati detaljima, možda jednog dana napišem blog i o tome.

Putujem puno, ne samo po Crnoj Gori, već uopšte. Bavim se sportom, što je još jedan od razloga za putovanja, ali sada ću pisati o lokalnim putovanjima.

Gusinje

Rođen sam u sjevernom dijelu ove zemlje, to je planinska regija, na nadmorskoj visini od preko 1.000 metara.

Gusinje se nalazi u neposrednoj blizini granice sa Albanijom, na ušću Vruje u rijeku Grnčar. Nalazi se u jugozapadnom dijelu Plavsko-Gusinjskog basena, na oko 900 metara nadmorske visine, ispod strmih padina Prokletija sa juga i Visitora sa sjevera. Nema bitan saobraćajno-geografski položaj, tako da je područje izrazite migracije stanovništva. Okruženo je visokim planinama i ima oštru klimu.

To je lijepo mjesto, puno živih boja, hladnih izvora, vječitog snijega u planinama. Moram citirati Edith Durham:

„Dok sam planinarila, sredinom avgusta smo prešli i preko ovog vrha i sve je bilo bijelo dokle pogled doseže. Nisam to shvatila dok nisam došla do ove bijele mase, kada je postalo jasno da je u pitanju snijeg. Prvi put u životu sam osjetila kako mi  glava eksplodira od vrućine, a noge se smrzavaju od hladnoće“.

Stigao  sam i ja do Brade Vezirove, tog vrha iznad 2.000 metara nadmorske visine, o kojem govori Durham. Vjerovatno se pitate kako sam uspio u tome? Postoji put pristupačan za terenska vozila. Na toj visini žive mnoge vrsta životinja i iznenađujuće veliki broj biljki koje nikada nisam  vidio. Još jedna stvar koja iznenađuje je da tu borovnice rastu u izobilju.

Dok ste tamo probajte lokalno piće pastira (i ja sam bio pastir kad sam bio mlad) –  snijeg,  svježe mlijeko i borovnice. Vjerujte mi ili dođite i probajte – to je najbolja stvar koju ste ikada probali.

Vazduh je ovdje čist i hladan i poslije nakog vremena počinjete da dišete punim plućima. Tamo gore sam shvatio da je moj mozak dobio na oštrini i da mogu da razmišljam jasnije.

Stara izreka kaže „što viša, planina bistrija glava“.

Mislim da konstantne buke svakodnevnog života u gradu, možete biti u potpunosti svjesni tek kad se nađete visoko u planini, gdje je jedino što čujete cvrkut ptica i zvuk vjetra. Možda se ja tako osjećam jer sam rođen u ovim planinama i planinska (Highlander) krv teče kroz moje vene (ne, nemam veze sa Duncan MacLeod iz Highlander serije – Highlander serija je doživjela veliki uspjeh – snimljeno je šest sezona i pet filmova.

Brada Vezirova

U rano proljeće, ovdje ćete naći jaglič (jagorčevina, Primula officinalis), cvijet koji prvi cvjeta.

Jaglič cvjeta dok je zemlja još pokrivena snijegom, što me podsjeća na moju otpornost prema vanjskom svijetu, koju svaka osoba s invaliditetom mora imati da bi preživjela grubo okruženje u kome živimo.

Na moju sreću, imam puno prijatelja i članova porodice u ovom gradu, bez čije pomoći ne bih bio u stanju da uradim sve ove stvari – uspon na planine nije sad baš opcija za mene, ali ja još mogu da dođem i uživam u ovoj divljoj  ljepoti.

Još jednom zanimljivo mjesto je Grebaje. Negdje sam pročitao i potpuno sam saglasan sa tim, da „sve balkanske planine možete staviti na jednu stranu, a Prokletije na drugu. Ljepši i opasniji planinski lanac se ne može pronaći na Balkanu“.

Autom možete sve do ispod planine, gdje se nalazi restoran “Eko katun Grebaje”, odakle možete da uživate u ovoj divljoj ljepoti. Ovdje možete ujedno da probate neku tradicionalnu hranu. Preporučujem “kačamak”.

Hrana i usluga je jedna od najboljih što možete dobiti u ovoj regiji.

Eko katun “Grebaje”

Dolina Grebaje je okružena vrhovima Karanfil (2.490 mnv), Maja Can (1.879 mnv), Volušica, Popadija i Trojan (niko ne zna odakle ovaj naziv potiče, možda je drevna  Troja zapravo ovdje).

Grebaje

Autom možete ići sve do Popadije. To je kraj svijeta, kako kaže lokalno stanovništvo. Tu se možete zaustaviti i uživati u ovoj divljoj ljepoti, sa tri strane okruženoj planinama.

U blizini postoji mjesto koje se zove Šuplja vrata. U stvari, postoje dva. Prema legendi, u drevna vremena dva džina su se posvađala i jedan je koristeći luk i strijelu pokušao da ustrijeli drugog, ali je promašio, a strijela je prošla kroz planinu. Drugi džin je uzvratio istom mjestom, ali je i on promašio. Rupe u planini su ostale kao podsjetnik na loše strelce, kakvi su bili ovi džinovi 🙂

Šuplja vrata u Grebajama (lijevo)  Šuplja vrata Trojan (desno)

Sljedeće mjesto koje bih preporučio je vodopad Grlja, koji se nalazi u Vusanju, nekoliko kilometara od grada. Pristupačnost nije nešto posebno, ali se invalidskim kolicima moće doći dosta blizu.

Pored vodopada je restoran “Relax”, čiji vlasnik drži istoimeni lokal u gradu. Pristupačnost je OK, a i osoblje je stvarno dobro i spremni su da izađu u susret za sve što mogu da učine.

Nedaleko od vodopada su Ali-pašini izvori, gdje je pristupačnost prilično dobra. U blizini je restoran “Krojet” sa prekrasnim pogledom na okolinu. Imaju najbolju hranu u okolini Gusinja. Restoran vodi osoba koju smatram sestrom – Hala Gjonbalaj. Molim vas, spomenite samo moje ime i siguran sam da nećete požaliti.

Gusinje nije posebno pristupačno za nas u kolicima, ali u gradu postoji nekoliko kafića koji su pristupačni u smislu da vam neko pomogne.

“Relax” je jedan od takvih. Vlasnik je sjajan mladić, koji uvijek izlazi u susret meni ili bilo kojoj osobi sa invaliditetom, kako bi se smjestili u kafić.

U gradu ima još nekoliko mjesta koji su prepuni tokom ljeta.

“Coloseum” je još jedan kafić sa dobrom uslugom i dostupan je za nas koji koristimo kolica. Za nas malo starije „New York Kafe“ je lijepo mjesto, gdje se može pristupiti kolicima.

Grad je pun života tokom ljeta, ali vam ne bih preporučio da idete tamo u zimiskom periodu – snijega ima puno i možete zaglaviti tamo – ja jesam.

Plav

Kad napustite Gusinje, preporučujem da se zaustavite u Plavu. Tu ćete naći  puno lijepih mjesta, od kojih preporučujem “Paradiso”. Ima odličnu uslugu, vlasnik i osoblje izlaze u susret osobama sa invaliditetom.

Za sve nas koji volimo espresso, ovo je pravo mjesto za to.

Nedaleko odavde je restoran “Kula Damjanova”, koji je prilično pristupačan i ima dobru hranu sa prekrasnim pogledom na Plavsko jezero. Pravo je utočište za one koji žive ubrzanim tempom – ovdje možete shvatiti kako je biti jedno sa prirodom. Nisu vam potrebni neka posebna filozofija ili novac, samo udisaj svježeg vazduha i očaravajući pogled na Jezero.

Kad ostavite ovaj dio sjevera iza sebe, vozeći se prema glavnom gradu morate biti opčinjeni kanjonom Morače, koji je lijep, ali istovremeno i zastrašujuć.

Kanjon Morače
Kanjon Morače

Podgorica

Kada dođete do Podgorice, samo 200 kilometara od našeg posljednjeg odredišta, prvo što primijetite je porast temperature – ovdje je najmanje 15 stepeni Celzijusa  toplije nego u Gusinju.

Podgorica je poznata po mnogo čemu, pa i po vinu. Preporučujem Vranac Pro Corde (Pro Corde znači dobro za srce na latinskom). Ovo je vino srednje klase, ali je stvarno dobro, za one koji kao ja vole crno vino.

Plantaže imaju liniju vina od jeftinih do skupih, a možete otići u obilazak njihovog podzemnog podruma u Šipčaniku, od Podgorice prema Tuzima.

Centar Podgorice je prilično pristupačan, sa dosta parking mjesta. Od 17 sati automobilski saobraćaj je ograničen i možete prošetati centrom grada, odnosno Trgom Republike.

Kako navode u „Turističkoj mapi puta za osobe sa invaliditetom“:

“lica sa invaliditetom su, kao ostali građani, česti posjetioci Trga, s obzirom na to da je isti podešen za kretanje lica koja koriste invalidska kolica“.

U centru postoje mnogi kafići, od kojih je jedan „Forma“, gdje je usluga odlična i to je odlično mjesto za kafu i uživanje u opuštenom raspoloženju na šta je lokalno stanovništvo naviklo.

U Njegoševoj ulici ima mnogo više kafića i bistroa, a moja omiljeno mjesto je “Bajica Cafe”, nedaleko od gradskog stadiona.

Ispod stadiona je “Prague Café”, idealno mjesto za večernje piće sa prijateljima.

Za korisnika invalidskih kolica najpristupačnije mjesto u Podgorici je “Delta City Mall” – ima dosta pristupačnih parking mjesta, prilagođene toalete.

Ako ste gladni, preporučujem “Atrio Restaurant”.

Ako želite najbolji desert na planeti onda morate probati “Vulkan” u “Astoria Café”, gdje rade najbolji konobari u Podgorici. Ako želite da se osjećate kao da ste kod svoje kuće, “Astoria” je nezaobilazno mjesto, gdje konobar zna nakon prve posjete šta piješ i slično.

Za osobe sa invaliditetom je takođe dostupan “Mall of Montenegro” – ima dosta parking, liftovi sue malo skriveni, ali možete ih pronaći.

Preporučujem za mirno piće “Ramada Inn” i za lijep desert i kafu “Sicilia kafe”.

U Podgorici ima nekoliko hotela koji imaju pristupačne sobe, u zavisnosti od budžeta, ”Ramada Hotel” je pristupačan, a u blizini je “Mall of Montenegro”.

“Aurel Hotel“ je hotel sa četiri zvjezdice, nudi pristupačne sobe, a i sam objekat je pristupačan.

Postoji još nekoliko hotela koji nude pristupačne sobe, ali po mom mišljenju, oni nisu ono što tvrde u ponudi.

Nedaleko od centra grada, nalazi se mjesto za one koji vole američku hranu – „GoodFellas”. Kao što ime sugeriše, ne samo da je ovo mjesto za dobre momke, već i nudi najbolji hamburger i hranu koja je česta u području New Yorka. Usluga je super, pristupačnost nije najbolja, ali menadžment izlazi u susret svima kako bi se zadovoljile potrebe osoba s invaliditetom. “GoodFellas” pruža uslugu dostave. Od mene ima visoku preporuku.

Malo dalje od centra grada nalazi se restoran “Anovi”. Ovo je mjesto gdje idem kad mi prijatelji dođu u posjetu. Citiraću jednog od njih: “Nakon degustacije različitih stvari, ne mogu da odlučim šta da jedem sljedeći put kad dođemo ovdje, a doćićemo”.

Mjesto je u potpunosti pristupačno sa ulice i kroz garažu.

Ako vam se sviđa tradicionalna hrana onda je pravo mjesto “Pod volat”. Pristupačnost je OK, samo morate da javite da se rampa postavi na bočnom ulazu. Vlasnik i osoblje su stvarno dobri. Kad je u pitanju tradicionalna kuhinja, oni imaju najbolju hranu u Podgorici.

Ako ste u Podgorici, morate posjetiti „Restoran Troja“ – pozdravite mog druga Tonija. Restoran je malo daleko od Podgorice, oko 10 km, ali je vrijedno vremena i vožnje.

Ako letite u Podgoricu, onda bi trebalo da znate da je aerodrom pristupačan kolicima, pa ako dođete avionom, pobrinite se da koristite toalet tamo, jer nikad ne znate kada ćete pronaći sljedeći. U blizini aerodrome postoji i jedan restoran “Pečenjara”. Preporučujem. Dolazio sam ovdje sa mojim rođakom Dejanom, koji više nije s nama, nedostaješ mi brate.

Jedine benzinske pumpe koje su pristupačne su „EuroPetrol“. Postoje dvije, koliko ja znam u Podgorici, a možete ih kontaktirati putem web sitea. Ja ću provjeravati i druge, tako da ću  revidirati ovaj blog.

Nikšić

A mjesto koje bih preporučio za obilazak jeste Manastir Ostrog.

Manastir je udaljen 43 kilometra od Podgorice. Ako vozite, možete doći do samog ulaza u Manastir, ali da biste ušli unutra, ako ste korisnik kolica, trebaće vam pomoć jer ima puno stepenica, što nije problem, jer tu su uvijek ljudi koji su spremni da pomognu, ako je potrebna pomoć.

Kotor

Mnogi ljudi će vam reći da Crna Gora ima najljepše plaže. Neke od njih su dostupne, neke  nisu.

Preporučio bih stari grad Kotor. Grad je prilično pristupačan. Postoji jedan toalet izvan starog grada u gradskoj kafani „Dojmi“, ali se ne može koristiti, jer ga koriste za skladište i vrata su uvijek zatvorena. Pokušao sam da to promijenim, ali bez rezultata.

Postoje mnogi kafići u starom dijelu grada, gdje je i hrana odlična, ali malo skupa. Preporučujem pekaru „Stari grad“, koja se nalazi na Trgu od oružja. Tu možete naći specijalitete iz cijelog svijeta. Vlasnici su obišli svijet i gdje god im se nešto svidjelo, naučili su kako se to pravi, pa sad kod njih možete okusiti francuski croissant ili američku pitu od jabuke (Apple pie). Probajte i nećete zažaliti.

Preko puta pekare se nalazi restoran „As“, koji služi najbolje plodove mora u Crnoj Gori. U starom dijelu grada možete dobiti istu kafu ili dezert kao u Podgorici, jer i ovdje postoji „Astoria Cafe“.

Ako se nađete u Kotoru, posjetite “Le Gout”, što je pravo ime za ovo mjesto – Le Gout na franucskom znači “ukus” i ja mislim da je to pravo ime za to mjesto, jer ukus hrane koji ćete ovdje naći nećete zaboraviti nikada.

Dok ste u Kotoru morate posjetiti katedralu Svetog Tripuna.

Ova prekrasna Rimokatolička crkva je sagrađena 1166. Što se pristupačnosti tiče, kako navode i u “Turističkoj mapi puta za osobe sa invaliditetom u Crnoj Gori”, na ulazu u crkvu postoje dva stepenika, zbog čega crkva ima portabilnu rampu, tako da možete uživati unutar ovog zaista nevjerovatnog istorijskog objekta.

Tivat

Po odlasku iz Kotora morate posjetiti Portomontenegro, marinu za jahte u Tivtu. Ako bi trebalo da ovo mjesto uporedim sa drugim, uporedio bih Tivat sa Monte Carlom.

Porto Montenegro je vrlo pristupačno mjesto za osobe u invalidskim kolicima,  ima mnogo kafića i dobija se osjećaj da niste u Crnoj Gori. Engleski jezik je čest kao u New Yorku.

U turističkoj mapi za osobe s invaliditetom u izdanju Udruženja paraplegičara Podgorice, piše:

„Osobe sa invaliditetom su česti gosti marine, šetalište uz marinu nema fizičke barijere, te im je na taj način omogućeno da budu dio ovoga turističkog mega projekta“

Budva

Sljedeće mjesto o kome ću pisati je Budva i, da vam kažem iskreno, mislim da je precijenjena. Plaže su prilično nedostupne i stjenovite. Ja lično volim pijesak.

Bečići su prilično pristupačni, ali postoji mnogo boljih mjesta od ovog, u obližnim gradovima.

Ako volite pješčane plaže, onda je “Copa Cabana” u Ulcinju mjesto za vas. Ova plaža mi se sviđa, mjesto je čisto i pijesak je predivan. Jednostavno, idealno mjesto da se upije malo sunca.

Možete parkirati pored plaže, a ovdje postoje i drvene staze kojima možete stići neposredno do vode, ali ne i u vodu.

Neki vole Malu plažu u Ulcinju, ja lično ne. Mislim da su prevelike gužve i nije čisto. Postoje neki lijepi restorani i kafići, ali to je to. Pristupačnost je nikakva, ako idete sami.

Ako ste tu i imate vremena, posjetite tvđavu. Mislim da to vrijedi vidjeti. Ipak, pošto nije pristupačna, ako ste sami, ne idite tamo.

Bar

Na povratku ka Podgorici, vožnjom ćete proći kroz Bar. Preporučujem da se zaustavite kod Luke Bar, tu postoji prilično pristupačan parking u blizini. Koliko znam, ovdje nema pristupačnih toaleta, tako da se planirate  u skladu s tim.

Volim da sjedim u kafićima u blizini vode, a ovdje ih ima mnogo. Uživaćete u svježem povjetarcu i mirisu mora.

Skadarsko jezero

Na povratku dalje, ćete proći pored Skadarskog jezera, koje je predivno. U ponudi je krstarenje Jezerom, ali nije baš pristupačno, ali se možete snaći uz pomoć posade ili neko drugog.

Skadarsko jezero

“Plavnica eko resort” je takođe zaista lijepo mjesto i mora se vidjeti. Imaju dobru hranu u kojoj ćete uživati dok plovite Skadarskim jezerom.

Plavnica Eko Resort

Ovaj blog će se nastaviti, nadam se da ste uživali u čitanju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.